Na izbor biljaka za određeni prostor prije svega utječu praktični čimbenici poput kakvoće tla, njegove vlažnosti te osunčanosti terena. Grmovi i stabla kao osnovni ukras određuju izgled i oblik vrta tijekom cijele godine. Promjene koje se tijekom godine zbivaju u vrtu, doprinose njegovoj ljepoti. Nove, mlade biljke zamjenjuju stare, odumiruće te svojom bojom i oblikom mijenjaju izgled vrta i oživljavaju puste dijelove vrta, a posebnu ulogu imaju mirisni cvjetovi i aromatični listovi biljaka. Da bi se postigla dinamika promjena u vrtu tijekom godine vrlo je važno obratiti pažnju na odabir biljnog materijala. Vrtni centri zaista nude veliki broj biljnih vrsta, no važno je naglasiti da nisu sve vrste posve prilagođene klimatskim uvjetima našeg podneblja. Pojedine vrste osjetljive su na razlike u temperaturi, previsoku ili prenisku vlagu zraka te pojavu mraza. Biljne vrste neprilagođene određenim klimatski uvjetima ne mogu  se optimalno razvijati u svojoj okolini te kao takve ne mogu zadovoljiti ulogu ukrasa u određenom prostoru. Međutim, postoje autohtone biljne vrste koje su bolje prilagođene uvjetima okoline, a njihovo održavanje je ekonomičnije. Također je važno naglasiti da primjena autohtonog bilja doprinosi očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti. Flora našeg područja posebno je raznovrsna i osebujna. Uz velik broj endemičnih vrsta, na našem području rasprostranjeno je i više od 1000 samoniklih vrsta od kojih se neke mogu koristiti kao hrana. U ovom članku obratiti ćemo pažnju na pojedino autohtono drveće i grmlje koje ima dekorativnu vrijednost, ali može biti i korisno.

Glog (Crataegus)
U našim krajevima rasprostranjeni su bijeli i crveni glog. Ova vrsta tvori do 5 metara visok, trnovit i razgranjen grm ili nisko stablo. Može se saditi pojedinačno ili kao živica. Listovi gloga nejednoliko su nazubljeni, zagasito-zelene boje. Vrlo dekorativno djeluju bijeli ili svijetlo-ružičasti cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove koji se pojavljuju u svibnju i lipnju. Bijeli glog razvija nešto sitnije cvatove i cvate 15 dana kasnije nego crveni glog. Plodovi su jajolike bobice crvene boje koje dozrijevaju u rujnu i listopadu. Meso plodova suho je i brašnjavo, a tek nakon prvih mrazeva postaje ukusnije. Sa šećerom mogu se preraditi u zdrava i ukusna jela jer su bogate vitaminom C, karotinom i bioflavonoidima. Jestivi su i ukusni proljetni lisni pupovi, koji se smatraju zdravim i ukusnim povrćem te se mogu dodavati raznim jelima. Također, glogov list i cvijet upotrebljavaju se u medicini kao lijek za arterosklerozu i hipertenziju te za jačanje srca.

Jarebika (Sorbus aucuparia)
Jarebika je stablo srednje veličine, do 15 metara visoko. Prvenstveno se sadi zbog narančasto-crvenih plodova nalik bobicama koje sazrijevaju krajem kolovoza. U jesenskim mjesecima dekorativno djeluju i perasti listovi obojeni crvenkastim nijansama. Jarebika je rasprostranjena na vapnenastim i silikatnim tlima šuma i planina mnogih naših krajeva, a sadi se i u parkovima zbog dekorativnih plodova. Također, otporna je na niske temperature. Osim navedenih dekorativnih svojstava, plodovi jarebike mogu se iskoristiti na različite načine. Jarebikine bobice isprva su žute, a potkraj kolovoza postaju narančasto-crvene. Za jelo najbolje ih je brati nakon prvih mrazeva jer tada sadrže više šećera. Budući da su gorkog okusa, plodovi se stavljaju u ključalu vodu kako bi se neugodan okus uklonio. Jarebikini plodovi mogu se preraditi na mnogo načina. Služe za spremanje marmelada, želea, kompota, kaša, sokova, vitaminskih koncentrata, octa i vina. Od jarebikih plodova može se peći i rakija. U pučkoj medicini ovi plodovi imaju primjenu kod dijabetesa, reumatizma i bolesti žući te smanjuje razinu kolesterola u krvi.

Drijen (Cornus mas)
Drijen oblikuje grm ili nisko stablo visine do 5 metara koje se sadi pojedinačno ili u živicama. Prije listanja, u veljači i ožujku pojavljuju se žuti cvjetići sastavljeni u štitaste cvatove. Krajem kolovoza dozrijevaju plodovi, odnosno obješene, duguljaste koštunice crvene boje koje se još nazivaju i drenjine, drenjule ili drenjci. Plodovi drijena koriste se odavnina kao sirovina za marmelade, sokove, kompote, dok u pučkoj medicini primjenjuju se kao sredstvo protiv dizenterije. Također, listovi drijena mogu služiti umjesto čaja, a sjemenke kao zamjena za kavu.

Borovica (Juniperus communis)
Borovica ili kleka žilavi je zimzeleni grm ili manje stablo igličastih listova. U našim krajevima prirodno je rasprostranjena u borovim i brezovim šumama te ogoljenim i kamenitim područjima. Postoji više uzgojnih oblika koji se uzgajaju pojedinačno ili u skupinama, a neki od njih su piramidalni i valjkasti te niski i polegli oblici. Ljekovitu i hranjivu vrijednost imaju plodovi borovice ugodnog i aromatičnog mirisa (klekinje, brinje ili smrekinje) koje se beru od početka jeseni do zime. Naime, plodovi borovice imaju diuretičko djelovanje, a mladi proljetni izbojci mogu se pripremati kao čajevi. Upotrebljavaju se osušene, kao začin i lijek, kao sirovina za dobivanje eteričnog ulja i za preradu u različite vrste rakija.

Lovor (Laurus nobilis)
Lovor je zimzeleni mediteranski grm ili do 10 metara visoko stablo crne kore. Lovor je vrsta rasprostranjena na Mediteranu, a može se saditi pojedinačno ili u skupinama. Stara vjerovanja kažu da drvo lovora štiti od gromova, zla i zaraznih bolesti. Veliku vrijednost imaju kožasti, sjajni i tvrdi listovi te crnkastoplavi okruglasti plodovi. Listovi i plodovi odavnina služe kao začin i za dobivanje eteričnog ulja. Eterično ulje lovora zelenkaste je boje, a pomaže kod problema s astmom, prehladama, bronhitisom te nervozom i poremećajima izazvanima stresom.

Planika (Arbutus unedo)
Ovaj spororastući mediteranski grm ili maleno stablo često raste kao ukras makije duž Jadranske obale. Vrlo je zanimljiva biljka za vrt, ako želite nešto neobično. Neobičnost je u tome što se cvatovi pojavljuju u jesen istodobno s dozrijevajućim plodovima koji su bili cvjetovi prethodne godine. Osim dekorativnog izgleda krošnje i obojene kore koja se ljušti, ovu vrstu krase i zelenkasto-bijeli cvjetovi koji se pojavljuju u bogatim grozdastim cvatovima koji se pojavljuju u listopadu i studenom te narančasto-crveni, brašnasti plodovi koji se nazivaju maginje, magunje, manjige ili prve. Plodovi su okrugli, s neravnom površinom i posuti gusto smještenim bradavicama, te dozrijevaju vrlo sporo. Kao voće nisu osobito ukusne, a uživanje veće količine zrelih plodova izaziva probavne smetnje. Ipak, plodovi se mogu preraditi u rakiju, vino ili marmeladu. Listovi planike mogu se upotrijebiti kao začin umjesto lovora.