Rodu Astrantia pripada oko deset vrsta trajnica pronađenih u planinskim šumama i livadama od Europe do zapadne Azije. Biljke se sastoje od prostrane prizemne rozete, dlanasto urezanih ili dlanastih listova i uspravnih cvjetnih štitova sastavljenih od malih cvjetova, koji imaju po pet latica i okruženi su lijepim pricvjetnim listovima nalik na nabrani okovratnik.

Astrantije, kao vrtne biljke, dobro će uspijevati u vrtnim šumarcima, uz obale vrtnih potočića i jezeraca ili na vlažnim gredicama i svim mjestima u vrtu na kojima je zemlja trajno vlažna, ali i dobro drenirana. Vole sunčane položaje, ali će dobro uspijevati i u djelomičnoj zasjeni. Dobro rastu i na teškim glinastim i alkalnim tlima.

Njezini štitasti cvatovi ili “cvjetne glavice” mogu se osušiti i koristiti za izradu suhih aranžmana. Potpuno su otporne na zimske hladnoće, te dobro uspijevaju i bez problema prezimljuju na otvorenom i u našim kontinentalnim krajevima. Ovisno o vrsti i o mjestu rasta dosežu visinu 30 – 90 cm i širinu 30 – 45 cm.

Uzgoj

Astrantije će dobro uspijevati u vlažnoj, plodnoj, humusom bogatoj zemlji, na sunčanim ili djelomično zasjenjenim položajima. Većina varijanti vrste A. Major dobro podnosi i suhe uvjete uzgoja. Biljke se vrlo lako same rasijavaju, pa mogu u vrtu postati invazivne, ukoliko im se ne uklone cvjetne glavice prije nego što sjeme dozori. Vrstu A. Major „Sunningdale Variegated“ treba saditi na potpuno osunčanim položajima kako bi se postigla puna ljepota njezinih zelenih listova koji su nejednoliko obrubljeni krem žutom bojom.

Razmnožavanje

Sjeme astrantije najbolje je posijati čim dozori (stajanjem gubi sposobnost dobre klijavosti) u kontejnere smještene u hladno klijalište. Biljka se može razmnožiti i diobom grumena u proljeće.