Porodica: Agapanthaceae/Liliaceae

Rodu Agapanthus pripada oko deset vrsta afričkih ljiljana nađenih u južnim dijelovima Afrike. To su snažne trajnice od kojih su neke trajnozelene (rastu u priobalnim predjelima), a neke listopadne (nađene na vlažnijim planinskim travnjacima u unutrašnjosti). Rastu iz podzemnog rizoma i imaju duge uske, obično lučno savijene listove i štitaste cvatove sastavljene od plavih ili bijelih lijevkastih ili cijevastih cvjetova. Cvatovi se mogu koristiti i kao cvijeće za rez. Nakon cvatnje na cvjetnim stapkama se formiraju dekorativne sjemene glavice. U uzgoju danas nalazimo uglavnom hibridne vrste, koje su listopadne i obično otpornije na zimske hladnoće od izvornih vrsta. Njihovi  gusti cvjetni štitovi promjera su do 20 cm, cvjetovi dužine 3 cm, a listovi do 45 cm. Cvatovi agapantusa dolaze u tri osnovna tipa, a to su okrugli cvatovi koji imaju lijevkaste cvjetove, cvatovi koji imaju neki prelazni oblik između okruglog cvata i cvata sa visećim cvjetovima, a sastavljeni su od trubastih cvjetova i viseći štitasti cvatovi koji se sastoje od cjevastih cvjetova koji vise prema dolje..

Uzgoj

Afrički ljiljan dobro će rasti u plodnoj, vlažnoj, ali dobro dreniranoj zemlji na potpuno osunčanim položajima. U hladnijim krajevima otporne hibridne vrste koje podnose niske zimske temperature, mogu se saditi i u vrtove, ali ih treba tijekom zime zaštititi slojem malča. Obratite pažnju na kvalitetu zemlje koja treba biti dobro drenirana, kako tijekom zime ne bi došlo do truljenja rizoma uslijed prevelike količine vlage. U toplijim krajevima oni će bez problema prezimiti posađeni u vrtu. Biljke koje su posađene u cvjetne lonce prezimljuju u hladnim prostorijama gdje temperatura ne smije biti viša od 1-5°C, kako bi nakon perioda potpunog mirovanja biljka opet cvala. Tijekom rasta i cvjetanja biljku treba redovito zalijevati i od proljeća pa dok biljka ne procvate jednom mjesečno prignojiti tekućim gnojivom. Tijekom zime zemlju treba održavati samo umjereno vlažnom.

Razmnožavanje

Sjeme afričkih ljiljana sije se pri temperaturi od 13 – 15°C i to  čim sjeme dozori ili u proljeće. Mlade klijance treba prve godine u hladnijim krajevim obavezno ostaviti da prezime u zaštićenom prostoru, a biljčice će procvasti tek nakon tri do četiri godine uzgoja. Odrasle biljke mogu se razmnožiti diobom rizoma tijekom proljeća. Oštrom alatkom (pila, nož, štihaća) razdijelite rizom na dijelove, od kojih svaki mora sadržavati bar jedan ili bolje više busenova listova. Presađene biljke, koje ste posadili u svježi supstrat, nemojte prve godine prignojavati, jer biljka u novoj zemlji već ima dovoljno hranjivih tvari. U protivnom, biljka će potjerati puno zelenih listova, a slabo će ili nikako cvjetati. Nakon diobe i presađivanja uobičajeno je da biljka te godine možda neće cvasti, ali kada se jednom razraste i udomaći na svome stalnome mjestu, iz godine u godinu razveselit će vas svojim prekrasnim plavim ili bijelim cvjetovima.

Bolesti i štetnici

Puževi mogu nanijeti štetu njihovim listovima i osjetljivi su na neke virusne bolesti.