Svatko od nas barem se jednom susreo s pojavom neke bolesti ili štetnika na biljci, i bilo bi neobično da nije. Ponekad su štete bile veće, ponekad manje, iako u malim obiteljskim vrtovima koji uglavnom služe za rekreaciju i uživanje štete nikad nisu toliko velike kao na velikim poljoprivrednim površinama. Pojava štetnika i bolesti jedan je od uzroka smanjenja uroda. Kako bismo se mogli posvetiti borbi protiv štetočina u vrtu, potrebno ih je najprije definirati, upoznati, odabrati strategiju, pa tek onda izabrati sredstvo. Za početak krenimo definicijom.

Štetnik odnosno štetnici su životinje koje nanose štetu kultiviranim biljkama. Osim onih svima dobro vidljivih poput, puževa, voloharica, miševa, i ostalih većih životinja, vrlo često puno veće štete čine sitni, ponekad oku jedva vidljivi, a ponekad gotovo i nevidljivi kukci. Kukci koji su najbrojnija skupina štetnika, rade štete hraneći se dijelovima biljaka, poput buhača i stjenica, ili sišući na listovima poput lisnih ušiju, miniranjem – moljci mineri, defolijacijom, ali i bušenjem stabljika, korijenja i plodova.

Bolest je patološko stanje koje uzrokuju organizmi poput gljivica, bakterija i virusa. Od ove tri skupine organizama, oboljenja najčešće izazivaju gljivice, nešto rjeđe bakterije i virusi. Simptomi različitih bolesti međusobno se razlikuju, no svi mogu uzrokovati potpuno propadanje biljke. Razvijaju se na svim biljnim dijelovima, a njihovu razvoju doprinose razni vanjski čimbenici, poput vlage tla i zraka, temperature, ali i otpornost same biljke.

Najčešći štetnici na biljkama

Velik je broj štetnika koje nalazimo na raznim voćarskim, povrtlarskim ili cvjećarskim vrstama. No, postoje neke koje se često javljaju, i napadaju više kultura pa ćemo ih probati nabrojiti.

Lisne uši – jedna su od najučestalijih skupina štetnika. Rade štete na velikom broju vrsta. Kukci su veličine svega 2-3 milimetra. Boja kukca ovisi o vrsti, stadiju razvoja i biljci hraniteljici. Zarazu šire krilati oblici. Štete rade hraneći se, odnosno sišući na listovima, lisnim i cvjetnim pupovima, gdje možemo naći njihove mnogobrojne kolonije. Uzrokuju kržljav rast biljke i deformaciju listova, te polagano propadanje biljke ukoliko se ne spriječi njihova navala. Najčešće ih primjećujemo kada biljku napadnu mravi koji se hrane mednom rosom, koju izlučuju lisne uši. U kasnijim stadijima napada na mednoj rosi se stvaraju nakupine gljiva čađavica, pa listovi najčešće imaju crnu presvlaku. Od kemijskih sredstava za njihovo suzbijanje mogu se koristit: Decis, Calypso, Confidor, Chromhor 40 EC, Rotor.

Buhači – sićušni tamni kukci veličine oko 2 mm, zadnje noge su im veće u odnosu na prednje što im omogućuje dobru pokretljivost. Najčešće rade štete na kupusnjačama poput rotkvice, kupusa repe i drugih srodnih vrsta. Štete se manifestiraju kao niz sitnih rupica na listovima, a ukoliko je napad intenzivan mogu uzrokovati i odumiranje biljke. Kemijska sredstva koja se mogu koristiti za njihovo suzbijanje su: Gaucho FS 600, Actelic 50, Beta -baytorid, Karate 2,5 EC.

Štitasti moljac – još je jedan u nizu sitnih kukaca veličine svega 2 mm, izgledom nalikuje malom bijelom leptiru. Na biljci se nalaze svi razvojni stadiji ovog štetnika. Primijetite li ga na biljkama najbolje je uništiti biljku, jer suzbijanje je težak, mukotrpan i gotovo nemoguć posao. Štete radi sišući na listovima raznih povrtlarskih i cvjećarskih kultura poput: verbene, surfinije, jaglaca, krizanteme, paprike, patlidžana, rajčice. Štete rade ličinke i odrasli oblici sišući na listovima, zbog čega biljke zaostaju u ratu, često slabije cvatu, a ponekad se dogodi da cvatnja upotpunosti izostane. Zbog izuzetne otpornosti na kemijska sredstva sa suzbijanjem je potrebno započeti čim primijetite odrasle oblike štetnika, a kako biste ga uočili na vrijeme, redovito pregledavajte naličje listova jer se tamo najradije nastanjuje.

Jabučni savijači – ovaj leptir veličine svega 2 cm jedan je od najčešćih štetnika na jabukama. Osim jabuka napada dunju, krušku, orahe, a susrećemo ga i na šljivama, višnjama, trešnjama, breskvama i marelicama. Štete na jabukama i kruškama izaziva njegova gusjenica, koja živi i hrani se u plodu izjedajući meso i sjemenke. Izbušeni hodnici u plodu puni su izmeta, takvi plodovi su podložni bržem truljenju, a najčešće ih opisujemo kao crvljive. U prvoj polovici svibnja izlijeću leptiri koji mogu letjeti i do srpnja pa je tijekom tog razdoblja važno provoditi zaštitu, ženke polažu jaja na plodove u blizini čaške ili na listove, a gusjenice najprije izgrizu pokožicu, te se potom zavlače dublje u plod. Za suzbijanje savijača mogu se koristiti sljedeća sredstva: Zolone, Atac, Beker, Reldan, Basudin.

Voćne muhe – kao što samo ime kaže, ova skupina štetnika najčešće napada voćke.  Štete na plodovima voća rade ličinke. Odrasle ženke odlažu jaja u plodove iz kojih kroz nekoliko dana izlaze ličinke koje se potom ubušuju u mezokarp ploda, te potom sve dublje. Zaraženi plodovi postaju sve mekši, smeđi i na kraju otpadaju, poznati su nam kao „crvljivi plodovi“. Kod nas se najčešće javljaju maslinina muha koja napada maslinu, mediteranska muha, koja napada veliki broj voćnih vrsta, od toga najradije marelice, breskve, kruške, jabuke, agrume, i trešnjina muha koja je značajan štetnik na trešnjama i višnjama. Za suzbijanje se mogu koristiti sljedeća sredstva: Nordox 75WG, Calinogor, Zagor.

Biljne bolesti

Kao što je veliki broj štetnika, jednako toliko je mnogo bolesti koje napadaju biljni svijet, nemoguće je navesti sve, a neke od najčešćih su

Pepelnica – uzročnici bolesti su gljivice iz rodova Oidium i Sphaeroteca. Jedna je od najčešćih biljnih bolesti. Lako se prepoznaje po karakterističnoj bijeloj prevlaci. Zaraženi dijelovi izgledaju kao da su prekriveni pepelom, pepeljaste presvlake mogu imati kružni oblik, ali vrlo često su nepravilno rasprostranjene po listovima. Zaraženi dijelovi biljke brzo nakon zaraze ugibaju i suše se. Za suzbijanje bolesti može se koristiti neki od sljedećih preparata: Cabrio top, Folicur EW 250, Rubigan, Nimrod, Saprol N.

Plamenjača – uzrokuje ju gljivica iz roda Peronospora, napada velik broj povrtlarskih voćarskih i cvjećarskih vrsta poput krastavca, vinove loze šeboja, zijevalice i ruže. Bolest prepoznajemo po pjegama, čija boja varira od vrste do vrste, a pojavljuju se na naličju lista. Blijedo-žućkaste pjege pojavljuju se na cvjetnoj stapki ruža. Zaraženi listovi su deformirani i vrlo brzo nakon zaraze odumiru i otpadaju. Razvoju bolesti pogoduju visoka temperatura i visoka vlaga zraka. Bolest se suzbija sljedećim fungicidima: Cadillac 80 WP, Cabrio Top, Melody duo, Dithan M-45, Star 80, Polyram DF, Mankozeb ili Antracol WP 70.

Siva plijesan – bolest čiji je najčešći uzročnik gljivica Botrytis cinerea, često se javlja na velikom broju vrsta cvijeća, voća i povrća. Poput rajčica, paprike, krastavca, karanfila, krizantema, ivančica, gladiola, hoste, božura, vinove loze i mnogih drugih. Kod tek izniklih biljaka može uzrokovati polijeganje, a potom i propadanje mladih biljaka. Do polijeganja dolazi kada se gljivica razvije na donjem dijelu stabljike i to najčešće zbog prekomjernog zalijevanja. Zaraza može napasti sve dijelove biljke, od stabljike, preko listova, cvjetnih pupova i cvjetova. Na listovima se javljaju crveno-smeđe pjege, cvjetni pupovi zaraženi botritisom skoro pa pocrne i objese se. Zaraza se na laticama očituje u obliku malih kružnih pjega. Za razvoj bolesti presudne su visoka zračna vlaga i nedostatak svjetlosti. Suzbija se sljedećim sredstvima: Cantus, Chorus 75 WG, Switch 62.5 WG, Merpan i Folpan

Hrđe – uzrokuju gljivice iz rodova Puccinia, Uromyces, Coleosporium i Phragmidium. Na naličju lista razvijaju se postule koje su u početku bijele, narančaste ili svijetlosmeđe, a u kasnijem stadiju posmeđe ili pocrne. Najčešće su razbacane duž lista, a tek rijetko pravilno kružno raspoređene. Na licu lista zaražena mjesta imaju svijetložutu boju. Neke vrste hrđa osim na naličju lista, mjehuriće spora razvijaju i na biljnoj stabljici. Zarazi su najpodložniji karanfili, krizanteme i ruže. Razvoju bolesti pogoduje visoka zračna vlaga u kombinaciji s visokim temperaturama. Bolest se može suzbijati sljedećim preparatima: Baycor WP 25, Folicur EW 250, Palis C.

Pripravci za biološko suzbijanje bolesti

Iako smo pored opisanih vrsta bolesti i štetnika naveli neka od kemijskih sredstava koja se mogu koristiti njihovo suzbijanje, valja napomenuti da bi u malim voćnjacima, ukoliko postoji volja vrtlara, bilo znatno jednostavnije primijeniti neke od agrotehničkih mjera ili neke od biljnih pripravaka koji mogu biti jednako učinkoviti kao i kemijska sredstva. Jedan od najvažnijih načina borbe protiv biljnih bolesti svakako je preventiva, odnosno stalni nadzor biljaka kako bi se štete od štetnika ili bolesti uočile što ranije, a samim time i lakše suzbile. Kod biološkog suzbijanja koriste se pripravci načinjeni od biljnog materijala, biljke koje se najčešće koriste za suzbijanje biljnih bolesti i štetnika su kopriva, gavez, preslica, paprati, češnjak i pelin. Navedene vrste može nabaviti svaki vrtlar, a poneke ćemo poput koprive neuspješno probati iskorijeniti iz vlastitog vrta. Za proizvodnju ovakvih pripravaka potrebno je imati posudu zapremnine oko 10 litara, vodu i biljni materijal u svježem ili suhom stanju. Najčešće se koriste pripravci poput biljnih čajeva, juha i ekstrakata.

Biljni čaj je pripravak napravljen od svježih ili sušenih dijelova biljke koji se preliju vrelom vodom, odstoje 15 – ak minuta, a zatim procijede.

Biljnu juhu dobijemo namakanjem suhog ili svježeg biljnog materijala u vodi 24 sata. Nakon namakanja cijela smjesa se prokuha oko pola sata. Nakon kuhanja juhu je potrebno ohladiti, a potom i ocijediti.

Biljni ekstrakti dobivaju se stajanjem biljnog materijala u vodi najviše 24 sata, a potrebno ih je procijediti i iskoristiti prije nego li pređu u vrenje.

Ekstrakt od koprive – radi se od 1 kg svježe koprive koja se namače u 10 litara hladne vode 12-24 sata. Priređena otopina ne smije preći u vrenje, nakon namakanja se cijedi i koristi se za suzbijanje lisnih ušiju.

Juha od preslice – priprema se od 1 kg svježe ili 100-150 grama suhe preslice koja odstoji u 10 litara vode 24 sata, a potom se kuha još pola sata. Kada se ohladi, juhu procijedite i spremna je za primjenu. Zbog velike količine silicijeve kiseline djeluje povoljno na suzbijanje biljnih bolesti. Prije nego je primijenite na biljkama potrebno ju je razrijediti s vodom u omjeru 1:5 (1l pripravka od preslice: 5 l vode), a kako bi biljke bilo što otpornije, najbolje je ovaj pripravak koristiti od proljeća do jeseni. Ukoliko biljkama naglo prijeti jak napad bolesti, potrebno je 3 dana uzastopno biljke prskati navedenom otopinom.

Gnojivo ili juha od paprati – iako vam prvo pada napamet da bi ovaj pripravak trebao služiti za prihranu biljaka, izvrsno će poslužiti za zaštitu od raznih bolesti i štetnika. Nerazrijeđeno se koristi za zimsko prskanje, a biljke štiti od napada lisnih ušiju, štitastih ušiju i crvaca. Može se koristiti i za suzbijanje hrđe. Tijekom sezone razrijeđeno u omjeru 1:10 koristi se za suzbijanje lisnih ušiju. Naneseno na tlo spriječit će najezdu puževa, a kako je bogato kalijem, doprinijet će i razvoju plodova. Za pripremu ovog pripravka mogu se koristiti dvije vrste paprati: obična ili šumska paprat (Dryopteris filix- mas) i bujad (Dryopteris aguilinum). Juha se priprema po gore spomenutoj navedenoj recepturi, dok se gnojivo priprema na sljedeći način. Usitnjene biljne dijelove mase, 1000 grama ako su biljke u svježem stanju ili 100 g ako su sušene, prelijte s 10 l vode, u velikoj posudi. Vodu ne nalijevajte do vrha jer gnojivo mora proključati. Kako se prilikom procesa truljenja stvara neugodan miris, u otopinu dodajte šaku kamenog brašna kako biste ga neutralizirali. Pripremljenu otopinu promiješajte svaki dan nekoliko puta, za upotrebu će biti spremna, kada se prestane pjeniti.

Juha gnojivo ili čaj od pelina – priprema se od 300 grama usitnjenog svježeg pelina ili 30 grama suhog pelina i 10 l vode. Tijekom proljeća razrijeđeno gnojivo se koristi za suzbijanje lisnih ušiju i hrđe na ribizu. Trostruko razrijeđeni čaj od pelina može se primijeniti kao zaštita od napada jabučnog savijača i lisnih ušiju. Nerazrijeđeno gnojivo ili čaj koristi se za suzbijanje kupusnog bijelca.

Čaj od luka i češnjaka – priprema se od 75 grama sjeckanog luka ili češnjaka i 10 l vode, a nakon prelijevanja vrelom vodom mora odstajati barem 5 sati. Koristi se za uništavanje gamadi, a nerazrijeđen se koristi za prskanje po tlu i biljkama, koristi se za uništavanje grinja i gljivičnih bolesti.

Osim navedenih kemijskih i bioloških sredstava za suzbijanje bolesti i štetnika, mogu se još koristiti i mehaničke i biotehničke mjere. U prve spada postavljanje zamki i zaštita poput mreža koje štite plodove od napada ptica. Jedna od metoda zaštite plodova je postavljanje strašila koja su gotovo iščezla iz vrtova. U biotehničke mjere se, uz primjenu žutih ili plavih ploča za primamljivanje raznih insekata, ubrajaju i feromonske klopke. Bez obzira na to koristili se konvencionalnim, tradicionalnim ili biološkim metodama, važno je jedino da nasade zaštitite od najezde nametnika i bolesti koji bi urod u vašem vrtu mogli probati prije vas samih.