U ovome članku odlučio sam vam prenijeti svoja iskustva s uzgojem hibiskusa u stanu, zatvorenom prostoru, s posebnim naglaskom na zimski period. Također ću se osvrnuti na period mirovanja u hladnom prostoru u zimskom periodu. Na taj način želio bih vam pomoći da shvatite što im odgovara te kako izbjeći moguće pogreške, koje bi mogle biti i kobne za njih u tom trenutku.

Tropski hibiskusi (Hibiscus rosa sinensis) su biljke tropskih klimatskih područja, gdje su u vegetaciji cijelu godinu, te rastu zasađeni u zemlji kao grmovi i u loncima, onako kako ih mi uzgajamo. Ponegdje se i kod nas može pronaći sadnica zasađena u zemlji, pogotovo na našim južnim otocima i oko Dubrovnika. Dolaskom hladnijih dana i zimskog perioda, naše ljubimce sklanjamo na skrovita mjesta gdje temperatura ne može padati ispod nule. Postoje dvije solucije; staviti ih na hladno i svijetlo mjesto, u totalnu fazu mirovanja ili unijeti ih u toplinu doma gdje će nastaviti rast i cvatnju cijelu zimu. Objasniti ću vam detaljno moja iskustva s njima u oba slučaja.

Stavljanjem hibiskusa na zimovanje u hladnu prostoriju, najbitnija stavka je da na tom mjestu temperatura ne može padati ispod nule. Najoptimalnija temperatura je od 5 – 10°C. Slijedeća vrlo bitna stavka je da prostorija nije mračna. Sunce nije obavezno, dovoljna je normalna količina svjetlosti koja dolazi kroz prozor. Vlažnost supstrata mora biti minimalna, jednostavnije rečeno više suho nego mokro. Ukoliko je biljka presuha, biljka će vam sama dati signal sa mlohavim, opuštenim listovima, koji, kada malo zalijete biljku, postaju (u roku od nekoliko sati do najviše jednog dana) kruti i ispravljeni. Uvijek zalijte sa lagano mlakom vodom. Vrlo bitna stavka uspjeha je i konstantno provjetravanje (ali ne raditi to kada su vani temperature ispod nule). Hladni, ustajali, vlažni zrak doprinosi razvoju bakterija, pogotovo botritisa, pepelnice, truleži itd, pa je prozračivanje vrlo bitno. Preventivno, ako hoćete, (ja to ne prakticiram) možete obaviti prskanje fungicidom. Znači, prije unošenja na zimovanje u zatvoreni prostor i na taj način vjerovatno nećete imati prethodno navedenih problema. Uvijek kontrolirajte i čistite trule listove, pupoljke ili otpale cvijetove i problema ne bi trebalo biti uz poštivanje ovih ostalih navedenih uvjeta. Premještanjem biljaka na mjesta za zimovanje na hladnom, neminovno će doći do odbacivanja lišća i pupoljaka, u manjoj ili većoj količini, što ovisi o položaju, svjetlu, jačini biljke, vremenu unošenja itd.. To vas ne treba posebno opterećivati, to je normalna reakcija biljke na novonastale uvjete…

Na proljeće, neposredno pred početak vegetacije, kada temperature počmu rasti, hibiskuse iznosite van na stalna mjesta i orežite ih ukoliko je potrebno. Presađivanje ne vršim tada, nego nakon mjesec ili dva, kada biljka debelo krene u vegetaciju. Žilni sistem uopće ne diram prilikom presađivanja, nego očistim i skidam stari supstrat gdje nema nikakvih jačih žila. Žile ne kidam niti režem i na takav način biljku mogu presaditi kad god želim, jer ne proživljava nikakav stres (bez obzira i da je prepun cvijeta u datom trenutku) te nema nikakvih loših nuspojava. U isti ili malo veći lonac sadim ga ponovo, stavljanjem novog supstrata na dno lonca, onda korijenovu balu sa starim supstratom i zaspem ponovo novim supstratom sa strana i površinski. U svaki supstrat obavezno stavljam dosta perlita radi veće rahlosti supstrata i bolje drenaže. Nikada vam neću preporučiti da hibiskusu totalno ogolite žilni sistem da bi mu promijenili zemlju (supstrat), makar bio u totalnoj fazi mirovanja. Moja iskustva s takvim načinom presađivanja su vrlo porazna, a ishod upitan. Ne preporučujem!!!

Još jedna sitnica. Ja svoje hibiskuse kalemim na podloge koje su puno jače i izdrživljivije nego oni sami, tako da je njihov rast puno jači, dugovječniji su i izdržljiviji. Međutim, s godinama sam shvatio da i pojedine podloge nisu baš onakve kakve bi trebale biti, tako da danas koristim samo one koje su mi se sve ove godine pokazale najbolje. Zašto vam ovo pišem. Ovdje na fotografiji možete vidjet dva hibiskusa i njihov izgled sada, u ovim uvjetima hladnog zimovanja kako sam vam opisao. Jedan (lijevi lonac) izgleda savršeno, a drugi (desni) izgleda jadno, na samrti, tako rekući… Oba su kalemljena, ali na različitoj podlozi. Iz mog dosadašnjeg iskustva, ovaj desni će preživjeti, ali će mu trebati malo duže vremena da se oporavi od ovih zimskih uvjeta. Također, treba se obavezno drastičnije rezati na početku vegetacije. Isti mogu izgledati i svi hibridi uzgojeni na vlastitom žilnom sistemu i zbog toga, na ovaj način, želim da shvatite o čemu se radi, da preuranjeno ne pomislite da su propali pa ih bacite. U 90% slučajeva se obnove. Radi svega toga tu podlogu uopće više ne koristim, a niti hibridne biljke hibsa ožiljavam reznicama, jer i one izgledaju većinom obješeno i mlohavo u zimskom periodu kada su u stanju mirovanja. Kalemljeni hibiskusi na pravim podlogama nemaju ovih simptoma, vrlo su jaki, krutih, jakih listova…

Premještanjem hibiskusa u toplinu doma, uz sunčane prozore ili klizne stijenke, svijetla i topla mjesta, unosite dašak egzotike u zimskim danima. Cijelu zimu moj dnevni boravak i kuhinja prepuni su hibiskusa u cvatu.Ukoliko ste u mogućnosti preporučujem ovu vrstu prezimljavanja. Njihovi cvijetovi sada traju os 3 – 7 dana, ovisno o sorti. Unio sam ih u kuću kada je temperatura vani bila oko 15°C, tako da nisu imali nikakvih šokova i stresova radi velike razlike temperatura, te na takav način nisam imao nikakvih negativnih reakcija u smislu odbacivanja listova i pupoljaka. Još nešto što je pridonijelo da nemaju nikakvu lošu reakciju na premještanje je pojačano prehranjivanje u toku ljeta i jeseni, folijarno, preko lista, uz pojačano dodavanje magnezija koji je vrlo bitan kemijski element upravo za ove slučajeve sprječavanja drastičnog odbacivanja lišća i pupoljaka, a i neke druge momente. Zemlja ne bi smjela biti nabijena, teška, nego uvijek laganija i rahlija, i kao što sam naveo ranije, uvijek stavljati dosta perlita…. Listovi na mojim hibsima su vrlo jaki, tamno zeleni i kruti poput brusnog papira. Vrlo važna stavka je zalijevanje. Nikada ne pretjerujte sa zalijevanjem, bolje više puta po manje, radije više suh nego prenatopljen supstrat. Obavezno uvijek zalijevati lagano mlakom vodom Hladna voda iz vodovoda, jače zalijevanje, loša drenaža, zimi kod hibiskusu u rastu može uzrokovati drastično odbacivanje listova (zelenih) i pupoljaka, odjednom. U proljeće, čim zatopli, premještam ih van, malo ih porežem i presadim (u ovom slučaju možete odmah), i stavim na stalno mjesto gdje vrlo brzo kreću u novi rast i cvatnju.

Pošto moji hibiskusi sada u kući cvatu vrlo intezivno, redovito ih oprašujem, želeći dobiti neke nove ljepotane, hibride, sa nekim novim svojstvima, bojama itd, a o tome u slijedećem broju… Srdačan pozdrav i sve vam cvalo!